U zadnjoj utakmici ove sezone, hrvatska muška seniorska reprezentacija igrat će protiv Švedske. Dvoboj je na rasporedu u subotu, 16. svibnja 2026. godine u 17 sati, u “Areni Varaždin“, uz prijenos na RTL 2 televiziji.
Oslabljena Hrvatska odigrala je prije dva dana vrlo korektan susret protiv Švedske, ali je nažalost ponovno poražena. Presudila je bolja, šira i iskusnija klupa domaćina u zadnjih desetak minuta. Nikada nije lijepo gubiti i porazi se ne slave, ali hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson može biti zadovoljan jer je vidio neke nove stvari u igri hrvatske reprezentacije. Neke je i sakrio, i realno je očekivati da ćemo Hrvatsku vidjeti u malo drugačijem izdanju u varaždinskom srazu u subotu 16. svibnja 2026. godine u 17.00 sati.
Prije svega, Hrvatska je praktički cijeli susret igrala obranu 6-0. Naš specijalac za igru 5-1 Marko Mamić, sačuvan je za ono što nam slijedi. Jako nam je, ne treba to posebno podvlačiti, nedostajao naš novi „ministar“ obrane Leon Šušnja. Marin Šipić sigurno bi zadao dosta muke čvrstoj švedskoj obrani premda nije dosta dugo bio u punom pogonu. I njega je izbornik malo sačuvao. A što tek reći za Dominika Kuzmanovića, premda je Matej Mandić bio vrlo dobar s 11 obrana, od čega su tri bila sedmerci.
Našom igrom diktirao je 19-godišnji Matko Moslavac, na desnom krilu svoje prve seniorske minute dobio je drugi igrač s malo više mjeseci – Petar Šprem. A pred sobom su imali neke od najboljih svjetskih igrača, posebno onih u obrani poput Oscara Bergendahla, Maxa Darja, te sve boljeg Felixa Mollera. Nije nimalo jednostavno iz „cipela“ hrvatske lige upasti u škare majstora svjetske klase koji nemaju milosti i ne gledaju je li na drugoj strani Dika Mem, Elohim Prandi ili za njih gotovo nepoznati Matko Moslavac.
I još nešto treba spomenuti. Od 20 igrača koji su bili u Švedskoj, odnosno nalaze se na ovom okupljanju njih čak 12 je rođeno 200. ili kasnije – Matko Moslavac (2007), Petar Šprem (2006), Antonio Berislav Tokić (2006), Teo Popović (2004), Tin Herceg (2004), Leon Ljevar (2001), Dominik Kuzmanović (2002), Matej Mandić (2002), Mateo Maraš (2000), Veron Načinović (2000), Josip Šimić (2000) i Patrik Martinović (2000). A to je kapital i sjajno saznanje , jer njihove najbolje rukometne godine tek dolaze.
Ono što je posebno važno i zbog čega su zapravo i odbrani Šveđani za ova dva prijateljska susreta, jest želja izbornika da što više puta igra protiv skandinavskih ekipa koje nam tradicionalno “ne leže“. I s njima na velikim natjecanjima sve teže izlazimo na kraj. Nema sumnje da će ovo iskustvo biti dragocjeno svima već za sedam mjeseci na Svjetskom prvenstvu koje je izuzetno bitno, jer je to prva stepenica prema olimpijskim igrama u Los Angelesu.
Nošena prepunim tribinama, Hrvatska će u varaždinskoj Areni, sasvim sigurno izgledati drugačije. Naša obrana može puno bolje, to je svim jasno. Ali i napad, posebno ako se smanji broj pogrešaka i nerezonskih udaraca sa širokih, neizgrađenih pozicija. I ne sumnjamo da će Dagur Sigurdsson nakon detaljne analize, jer je istu večer tražio snimku utakmice u Kristianstadu pronaći način da napokon zaustavi “crni niz“ protiv Šveđana.
Od Norkopinga 2018. godine kada su posljednji put slavili protiv Švedske 29:28, hrvatski rukometaši poraženi su četiri puta u nizu. Na Svjetskom prvenstvu 2019. u borbi za 5/6.mjesto izgubili smo 34:28. Na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine bilo je 38:27, a ove godina na Europskom prvenstvu 33:25. I konačno prije dva dana u Kristianstadu 34:31. Vrijeme je da se u knjigu uspjeha upiše naša 15. pobjeda.
VARAŽDIN: PRIJATELJSKI SUSRET
16.05.2026., 17.00 HRVATSKA – ŠVEDSKA
Izvor: https://hrs.hr/
