Preminuo istaknuti hrvatski kapucin fra Bonaventura Zvonimir Šagi

BONO ZVONIMIR ŠAGI, sin Stjepana Šagi i Ane r. Bunić, rođen je 11. prosinca 1932. godine u Brodarovcu, župa i općina Maruševec, Varaždinska županija. Osnovnu školu pohađao u Druškovcu 1940-1944. (1943. treći razred u Maruševcu, jer je škola u Druškovcu bila zbog ratnih okolnosti zatvorena). Gimnaziju u Varaždinu: prvi razred 1944/5 u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, a kad je ta klasična gimnazija ukinuta, drugi razred 1945/6 na Realnoj gimnaziji u Varaždinu, a ostale razrede od 1946 -1952. u Zagrebu na Nadbiskupskoj Klasičnoj gimnaziji. U kapucinski red stupio 17. rujna 1950. u Varaždinu, doživotne redovničke zavjete položio u Zagrebu 4. listopada 1955. za svećenika zaređen 2. studenoga 1958. u Varaždinu, a svoju mladu misu imao je 9. XI. 1958. u Maruševcu.

Diplomirao je teologiju 1959. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Svećeničku službu započeo je kao vjeroučitelj u župi sv. Mihaela u Zagreb/Dubravi 1958-1961. Nakon što je ukinut vjeronauk u školi prvi je u Zagrebu organizirao redovni tjedni vjeronauk u župi za srednjoškolce i studente.

U ožujku 1961. poslan je u Varaždin po želji Nadbiskupa Franje Šepera da pripremi osnivanje župa sv. Vida u Varaždinu i sv. Mihaela u Sračincu. Župe su osnovane 8. listopada 1961. Od te godine do danas (2008.) vrši službu župnika župe sv. Vida u Varaždinu uz suradnju ostale braće svećenika varaždinskog Kapucinskog samostana, uz to je još od 1965. – 1971. upravljao i župom Sračinec. Službu župnika župe sv. Vida obavljao je do svoje 75. godine kada je prema propisima crkvenog prava dao ostavku na tu dužnost u srpnju 2008. godine. U više mandata bio i gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu.

U pet trogodišnjih mandata bio je biran za provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića (1973-1982 i 1988-1992) i u jednom mandatu (1976-1979) predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara (svih provincijala) u tadašnjoj Jugoslaviji (KVRPJ). Aktivno je sudjelovao na četiri generalna kapitula Reda u Rimu i svojim doprinosom sudjelovao u pokoncilskoj obnovi redovničkih pravila i kanonskih propisa glede redovnika.

Bavi se pretežito pastoralnom (kontekstualno-praktičnom) teologijom, suvremenom kršćanskom duhovnošću, praktičnom problematikom redovništva i Socijalnim naukom Crkve. S tog je područja napisao više knjiga i više stotina, što stručnih i znanstvenih, što publicističkih članaka, odnosno eseja. Do sada ima 17 objavljenih knjiga.

Od 1988/9. do 2001/2. vanjski predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu.

Od 1984-2005. godine stalni je kolumnist u katoličkoj obiteljskoj reviji Kršćanske sadašnjosti KANA (kolumna U sadašnjem trenutku), Od 1987-1992. glavni i odgovorni urednik AKSA-e (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), a od 1993.-2002. godine glavni urednik revije za propovjednike Služba Riječi, koju izdaje također Kršćanska sadašnjost. U toj je reviji napisao devet godišta homilija za sve nedjelje i blagdane u godini. Objavljuje članke u raznim časopisima: Svesci, Bogoslovska smotra i dr., te sudjeluje na teološkim i drugim simpozijima, javnim tribinama itd.

Za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade: od Hrvatskog Novinarskog Društva dobio je nagradu „Marija Jurić Zagorka“ za kolumnu 1996. godine. Dobitnik je Plakete Grada Varaždina 1996. godine. Dobitnik je nagrade varaždinske županije za životno djelo godine 2002, a godine 2008. proglašen je počasnim počasnim građaninom općine Maruševec. 30. VI. 2014. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović dodijelio mu je odlikovanje „Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića“. 25. X. 20014. Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku dodijelilo mu je Ekumensku povelju.

Umro je u varaždinskoj bolnici u ponedjeljak 16. XI 2020. u 21:42.

izvor: https://kapucini.hr

leave a reply