Ludbreg: Predstavljena knjiga “Grad v sredini sveta”

“Jemput na leto se navečer zidemo v dvorcu pri grofu, pak njemu i celomu puku predstavimo novoga pisca ili stihoklepca, koji z svojim perom preštimava dragi domaći kaj…”

Uvod je to u program pod nazivom “Dober večer gospon grof” koji je završni dio manifestacije “Čitajmo grofovski” kojom Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner obilježava Mjesec hrvatske knjige. Posebno veseli što je ove godine predstavljena knjiga domaćeg “stihoklepca”, čovjeka koji je kulturnoj sceni Ludbrega već toliko puno dao. “Grad v sredini sveta” knjiga je koju potpisuje Aleksandar Horvat.

– Leta su prešla i na kraju je konačno i ova priča z knjigom doživela svoj srečni kraj. Vreme je da se knjiga pred grofom predstavi vsekolikom publikumu koji bu ji presudil. Kak su me nafčili stareši i mudreši, dok knjiga jemput zide med ljude, više ji nemreš nikaj. Ona ima svoju sudbinu i svoje živlenje… i tebe vleče za sobom. Srečno nam bilo. – kaže pomalo skeptično sam pjesnik Aleksandar Horvat.
No činjenica je da je knjiga dočekana s veseljem, a tome svjedoči i do posljednjeg mjesta ispunjena svečana dvorana dvorca Batthyany u kojoj je uz zanimljiv program knjiga predstavljena. Bili su tu grof i grofica, dvorske učiteljice, dvorske dame… O knjizi su govorile Lidija Novosel, prof., ujedno i urednica knjige i Božica Jelušić, pjesnikinja i autorica predgovora u knjizi. Brojnu publiku pozdravila je Katarina Dimšić ispred Hrvatskog sabora kulture čiji je ludbreški pjesnik član te Dubravko Bilić, gradonačelnik Grada Ludbrega.
– Knjižnica u središte stvari vraća sve ono što je lijepo, sve ono što je dobro i što nas oplemenjuje. Danas ovdje predstavljamo knjigu čovjeka kojeg srećemo svaki dan, ali on, kad nas ne gleda, kad nas ne vidi sjedi za stolom i piše pjesme za koje već neko vrijeme znamo da ih piše, a sad su postale stvarnost, našle su se između ovih dviju korica i on je od danas i službeno naš gradski pjesnik. Pjesnik se baš ne uči biti, pjesnikom se rađa. To nekako dođe od svemira ili od roditelja i onda u jednom trenutku zatitra u vama i dogodi se knjiga koja je danas pred nama. Vjerujem da je ovo početak i da će Aco nastaviti raditi dalje, pisati dalje, bilježiti sve ono što se događa oko nas i to na kajkavštini i da će knjižnica i dalje podržavati ovako vrijedne stvari – rekao je Dubravko Bilić.
Urednica knjige naglasila je kako je ova zbirka o nama, o svakome od nas i da će ju svaki Ludbrežanin rado imati uz sebe.
– Ovo su pjesme zapravo o našem gradu, našim lokalitetima, našim ulicama, našim vizurama, bregima. Opisi naših mjesta, kraj Bednje, vrbe, Sigečaka, staroga mlina, v goricama, na ribnjaku, v Lasni, na splavnicama, ženskom placu, mirisi domaće juhe, toploga kruha, pokošene trave, na gvercu, kobasicama ili gemištu na Svetu nedelu, na mesečini, na jesen i na zimskome španciru. Ludbregu kakav je nekad bio, kako ga čuvamo u uspomenama i kakav je i sad. Tu svu ljepotu, nejasnu magiju i skrivenu toplinu kroz koju svakodnevno prolazimo u našim borbama, očajima i brigama, a da zapravo ništa ne vidimo otkriva nam naš Aco – rekla je Lidija Novosel, prof.
Uz nju o knjizi je govorila Božica Jelušić. Obje su se složile kako se kroz knjigu prožima sinestezija, sva čula su angažirana. – I okus i miris i ono što nam dođe u vidno polje, zatim zvuk, sve je tu. Imao je Aco veliku sreću što je prethodno razvio svoj vizualni put. Kroz fotografiranje, zamjećivanje detalja ušao je u sliku kao takvu pa će je onda samo pretočiti u pjesničku sliku. Tu je i rad u KUD-u, za pjesnika jedan mali kapital koji će se pretvoriti u osjećaj za ritam – kazala je pjesnikinja Božica Jelušić.

leave a reply